Kratkom frizurom i sa svojih preko metar osamdeset vizualno zamagljujem nepažljivo nakupljenih sto deset kilograma. Glava mi je prilično visoko, dobar sam promatrač, no pazim da su mi stopala uvijek na zemlji ili njoj što bliže. Ne volim visinu kao ni sva ostala neprirodna stanja i nužna zla. Kad smo kod zemlje, rođen sam prije pedesetak godina u prizemlju sad već nepostojećeg rodilišta u Ludbregu. Osim što sam tog dana inicijalno imao četiri i pol kroz pedeset i četiri, ništa posebno, kmekavo derište jakog glasa i dobrog apetita.
Djetinjstvo, kombinacija Družbe Pere Kvržice i Pustolovina Toma Sawyera, na rubu male urbane sredine, s vrbovom šumicom, starim mlinom, tuđim trešnjama, pitkom rijekom, igrom. S tamne strane, nekoliko teško rješivih problema koje mladu osobu često prate do glavne životne raskrsnice. Tu sam skrenuo u pravom smjeru.
Furam se na kreativnost, probati sve, potražiti sebe, u konačnici se i pronaći. Volim stvarati sve, od mišljenja do glinenih skulptura, od prijateljstava do drvenih polica, od dobre atmosfere do poezije. Mislim da su djela ono što ostaje iza nas, a mi sami smo nevažni, po zemlji hodajući organizmi okruženi dobrim prilikama i mogućnošću izbora.
Prijatelji i poznanici me smatraju osobom s višestrukim talentima. Tu činjenicu još nisam uspio honorirati. Od brojnih talenata brusim tri: pisanje, fotografija i bonsai drveće. Pazim da mi ne zamru crtanje, slikanje, kiparenje, sviranje. Svi ostali čekaju službeno produženje dana na 48 sati ili reinkarnaciju.
Kad smo kod talenta, važnog za kreativne ljude, on je, po mom skromnom mišljenju, samo bolja startna pozicija. S nje se mnogi nikad ne pomaknu, nedostaje im žeđi za novim znanjima i razvojem, upornosti i postupnosti. Volim misliti da meni to uspijeva, stoga mi nije teško prihvatiti kritiku, dobru ili lošu, jer osvrti otkrivaju nova gledišta, viđenja i vrednovanja iznad subjektivnog osjećaja talentiranosti.
Ova moja digitalna Piskaranja možda s vremenom dobiju kakav ozbiljan naslov, ali iza mene su tek dvije knjige, prvijenac, Grad v sredini sveta, i zborka kolumnističkih zapisa Meni je v Ludbregu lepo. Sve ovo su pokušaji, vježbe, kreacije, igre riječima koje dajem na objektivne prosudbe. I da, mislim da je manja šteta potencijalno dobar rad nazvati piskaranjem, nego kiču davati književne titule. Kažu da sve što dolazi, dolazi na vrijeme. Strpljivost je vrlina.
Želim vam ugodno vrijeme provedeno na ovim stranicama.
Dobro, a sad malo službeno, ono... po propisu, u trećem licu jednine.
Informatičar, rođen 1966. u Ludbregu, vlasnik obrta za grafički dizajn.
Društveno aktivan u ludbreškom KUD-u “Anka Ošpuh„ (od 1987.), i dugogodišnji njegov predsjednik. Aktivan suradnik Gradske knjižnice i čitaonice “Mladen Kerstner” Ludbreg i jedan od inicijatora recitala kajkavske poezije “Božo Hlastec” ustanovljeog 2017. godine. Voditelj je brojnih događanja i manifestacija u Ludbregu i okolici.
Piše od 2016. godine, na kajkavskom i standardu. Prisutan je u brojnim zbornicima hrvatskih poetskih recitala, a rado piše i druge književne žanrove (kratke priče, putopisi, crtice, eseji).
Kolumnist je na kajkavskom jeziku na portalu RGG, portalu časopisa Kvaka, u tiskanom izdanju Ludbreških novina, te na FB stranici Volim Podravinu, a radovi su mu objavljeni u Podravskom zborniku, te časopisima KAJ i Kvaka. Kao tekstopisac, zadnjih nekoliko godina bilježi sudjelovanje na glazbenom festivalima u Pitomači i Krapini. Sudionik je nekoliko književnih festivala: Od mora do gorja (Delnice, 2019.), Gornjogradski književni festival (Sv. Ivan Zelina, 2019.), Murakon (Sv. Martin na Muri, 2020.), Koljnofski književni susreti (Koljnof, Mađarska, 2023.).
Izdvojena priznanja s različitih poetskih recitala, književnih natječaja i festivala:
- nagrada za hrvatski književni putopis (Lobor, 2019.)
- nagrada Matice hrvatske za kajkavsku poeziju (Zelina, 2020.)
- nagrada Matice Hrvatske “Turopoljska poculica” za kratku priču, (V. Gorica, 2020.)
- 1. nagrada natječaja za kratku kazališnu priču “Kešnerijada 2020”, (Ludbreg, 2020.)
- plaketa “Mihovil Pavlek Miškina” HSK, za dijalektalno pjesništvo (Zagreb, 2021.)
- dvije 1. nagrade “Drago Britvić“ za stihove na kajkavskom jeziku (Pitomača, 2022. i 2023)
- Nagrada “Katarina Patačić“ za knjigu “Meni je v Ludbregu lepo“ (Varaždin, 2023.)
Član je Hrvatskog sabora kulture, Matice Hrvatske (ogranak Varaždin), član suradnik DHK (Podravsko-prigorski ogranak), te Društva za promicanje kulture KVAKA. Za društveni angažman u zajednici dobitnik je javnog priznanja Nagrada grada Ludbrega za najvrednije ostvarene rezultate i doprinos razvitku, promidžbi i ugledu Grada (ožujak 2019.).
Bibliografija:
- „Grad v sredini sveta” - kajkavska stihozbirka ( Hrvatski sabor kulture, Zagreb, 2018.)
- „Meni je v Ludbregu lepo“ - zbirka zapisa o zavičaju, ljudima i događajima (CZKII “D. Novak“, Ludbreg, 2022.)
Zaljubljenik je u prirodu, a zbog kreativnog potencijala se iz hobija bavi još i amaterskom fotografijom i uzgojem bonsai drveća, te povremeno crtanjem.
